Rezovi u obrazovanju – rezovi u našu budućnost

Mjere štednje predviđene Reformskom agendom, kroz tzv. fiskalnu konsolidaciju, svoju najvidljiviju manifestaciju imaju tamo gdje, vjerovatno, nisu ni smjele biti uzete u obzir – u obrazovanju. Najave ukidanja i integracije pojedinih škola (unatoč mogućem narušavanju obrazovnih standarda koje ovakve mjere nose sa sobom), spekulacije o reduciranju obrazovnog kadra i sl., prve su manifestacije zacrtanog kursa obrazovnih reformi u Bosni i Hercegovini koje se sprovode u okviru širih ekonomskih reformi trasiranih Reformskom agendom.

Iako se radi o, još uvijek, parcijalnim slučajevima i pionirskim koracima u ovom smjeru, uvidom u Program ekonomskih reformi za 2017-2019. godinu (ERP BiH 2017-2019) lako se da zaključiti da vlade u BiH planiraju dalje smanjenje javne potrošnje na obrazovanje u srednjoročnom periodu, a u okviru generalnih nastojanja da se javna potrošnja sa sadašnjih cca. 42% bruto domaćeg proizvoda (BDP) reducira na oko 36% BDP-a.

Ovim dokumentom projicirano je postepeno smanjenje relativnog udjela javne potrošnje na obrazovanje u BDP-u zemlje, sa 4.1% BDP-a u 2015. i 2016. godini na 3.5% BDP-a u 2019. godini. Iako se, izraženo u apsolutnim vrijednostima, radi o projiciranom smanjenju izdvajanja od oko 25 miliona KM (odnosno za cca. 2%), što, uvjetno rečeno, ne predstavlja drastično smanjenje, iz podataka prezentovanih u dokumentu je jasno da vlasti u BiH, kada je riječ o izdvajanjima za obrazovanje, ne planiraju pratiti očekivani rast BDP-a. I to je ono što treba zabrinuti.

Drugim riječima, kada bi vlasti u BiH zadržale nivo ulaganja u obrazovanje iz 2015. i 2016. godine (4.1% BDP-a), i kada bi ekonomski rast odgovarao projiciranom (35 milijardi KM BDP-a u 2019. godini, po tržišnim cijenama iz 2016. godine), onda bi u 2019. godini bilo osigurano dodatnih oko 211 miliona KM za obrazovanje.

Kada bi se nivo javne potrošnje na obrazovanje, mjeren kao udio u BDP-u, uporedio sa zemljama EU, BiH bi se našla pri samom dnu ljestvice, odnosno u kvintilu zemalja sa najmanjim izdvajanjima za obrazovanje, iako je obrazovni sistem u BiH daleko nerazvijeniji i, samim time, treba znatno veća ulaganja kako bi se koliko-toliko približio obrazovnim standardima razvijenih evropskih zemalja. Tako, primjera radi, Velika Britanija, kao jedna od najliberalnijih evropskih ekonomija i zemlja sa visokim udjelom privatnih investicija u obrazovnom sektoru, izdvaja preko 5% BDP-a na obrazovanje kroz svoju javnu potrošnju.

Postavlja se, stoga, pitanje, imamo li luksuz smanji(va)ti javno ulaganje u obrazovanje? Ilustracije radi, prema Izvještaju o globalnoj konkurentnosti [The Global Competitiveness Report] 2016-2017, Bosna i Hercegovina je po kvalitetu obrazovnog sistema – pri čemu se kvaliteta obrazovanja tretira kao njegova mogućnost da odgovori zahtjevima privrede – rangirana na 130. mjesto od 138 obuhvaćenih zemalja. Iza Bosne i Hercegovine su Benin (131.), Nikaragva (132.), Salvador (133.), Južna Afrika (134.), Egipat (135.), Paragvaj (136.), Mauritanija (137.) i Jemen (138.). Iako podatke iz ovog indeksa treba uzimati sa rezervom, obzirom da se baziraju na anketnom ispitivanju percepcije poslovnih rukovoditelja / menadžera iz uzorkovanih zemalja, oni nam mogu poslužiti kao grubi orijentir (a ne treba smetnuti sa uma ni to da ovakvi podaci šalju negativne signale međunarodnoj poslovnoj zajednici). Osim toga, brojne analize pokazuju da naše obrazovanje nije u stanju pratiti potrebe domaćih industrija, aktuelne globalne trendove niti je kao takvo (u dovoljnoj mjeri) prepoznato i relevantno na međunarodnoj naučnoj i obrazovnoj sceni.

Stoga svako dodatno smanjenje javne potrošnje na obrazovanje sa sobom nosi rizik da produbi jaz između kvaliteta i ishoda našeg obrazovnog sistema i obrazovnih sistema razvijenih zemalja. U tom smislu, nisam protiv “racionalizacije” potrošnje, ali pod uvjetom da tu racionalizaciju ne koristimo kao eufemizam za rezove u potrošnji na obrazovanje – potrebno je povećati efikasnost potrošnje kako bi se maksimizirali efekti obrazovanja, ali tako da se javna potrošnja zadrži na nivou od 4.1% BDP-a ili pak vremenom, kada se za to steknu uvjeti, i poveća. Obrazovanje je vjerovatno najveća šansa bh. privrede i društva i stoga izdvajanja u ovoj oblasti treba posmatrati kao stratešku investiciju, a ne puki trošak koga je potrebno, po svaku cijenu, srezati.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s