Why policy advocates should pay more attention to data visualization?

This article was originally published on PolicyHub (September 12, 2017). 
.
Digital age is characterized by growing challenge: how to ensure that the produced information reach intended audience, considering immense amount of information that are daily disseminated and circulating on the web? How to ensure that the information is properly decoded having in mind that information overload is narrowing our time for information processing and reducing our commitment to particular content? Decentralization (and democratization) of information and knowledge production, due to emergence of contemporary information and communication technologies (ICT), especially of the so-called new media — i.e. media that supports interactive, two-way and networked communication, such as social networks, blogs etc. — has resulted in ‘content explosion’. Every person with access to internet has the opportunity to create and share information. In that sense, contemporary ICT allows relatively simple, quick and cheap content creation.

Continue reading Why policy advocates should pay more attention to data visualization?

The challenge of telling good stories: how helpful is “data visualisation” for development practitioners?

Zenebe Uraguchi and I on the challenge of telling good stories:

In this blog post, we ask to what extent innovative communication forms and channels can help development practitioners to present content in a simple, easy-to-digest and time-saving manner. We discuss how data visualization, which is a form of communication that draws particular attention by representing data in a visual context, like a chart or a map, can enhance data-driven messages.

See more HERE.

Data Science: The Next Frontier for Data-Driven Policy Making?

This article was originally published on PolicyHub (July 3, 2017).

The rapid development of information and communication technologies (ICT) is significantly changing our data landscape, and influences everything – from our daily lives, to business, science and public governance.

Data explosion is the term that describes the contemporary state of data production. New (and usually networked) ICT devices (so-called new mediainternet of things) are just some of the factors that have contributed to the growing volume and variety of available data. Almost every person, company, organization or institution produces data on a daily basis, using computers, smart phones, smart TVs, self-driving cars, different equipment etc. Some estimations suggest a 4,300% increase in annual data generation by 2020, meaning that data production will be 44 times greater in 2020 than it was in 2009.

In that sense, the new technologies that have emerged have created the possibility – and also the need – for more sophisticated manipulation and analysis of data. However, coping with data has become increasingly challenging. The new data reality brings many challenges for traditional approaches to empirical research and data analysis, making it clear that the ‘new reality’ cannot be met without new, technology-driven, techniques. On the other hand, awareness of new technological capacities and opportunities is creating growing demand for more sophisticated forms of data usage such as real-time analytics, automated data processing and decision-making through machine learning and the like.

This gap between the new opportunities that have emerged from contemporary data and the technology landscape, and the old analytical techniques, has recently been filled with so-called data science. Continue reading Data Science: The Next Frontier for Data-Driven Policy Making?

Rezovi u obrazovanju – rezovi u našu budućnost

Mjere štednje predviđene Reformskom agendom, kroz tzv. fiskalnu konsolidaciju, svoju najvidljiviju manifestaciju imaju tamo gdje, vjerovatno, nisu ni smjele biti uzete u obzir – u obrazovanju. Najave ukidanja i integracije pojedinih škola (unatoč mogućem narušavanju obrazovnih standarda koje ovakve mjere nose sa sobom), spekulacije o reduciranju obrazovnog kadra i sl., prve su manifestacije zacrtanog kursa obrazovnih reformi u Bosni i Hercegovini koje se sprovode u okviru širih ekonomskih reformi trasiranih Reformskom agendom.

Iako se radi o, još uvijek, parcijalnim slučajevima i pionirskim koracima u ovom smjeru, uvidom u Program ekonomskih reformi za 2017-2019. godinu (ERP BiH 2017-2019) lako se da zaključiti da vlade u BiH planiraju dalje smanjenje javne potrošnje na obrazovanje u srednjoročnom periodu, a u okviru generalnih nastojanja da se javna potrošnja sa sadašnjih cca. 42% bruto domaćeg proizvoda (BDP) reducira na oko 36% BDP-a.

Continue reading Rezovi u obrazovanju – rezovi u našu budućnost

Weekend Reading (2. 4. 2017.)

Zapošljavanjem protiv ‘odliva mozgova’? – Izlaganje na tematskoj sjednici Parlamenta FBiH o iseljavanju stanovništva

Prethodne sedmice (odnosno, 22. marta 2017. godine) sam imao priliku obratiti se zastupnicama i zastupnicima u Parlamentu Federacije BiH na tematskoj sjednici o iseljavanju stanovništva i prezentovati nekoliko podataka iz istraživanja koje smo proveli u Analitici – Centru za društvena istraživanja.

Continue reading Zapošljavanjem protiv ‘odliva mozgova’? – Izlaganje na tematskoj sjednici Parlamenta FBiH o iseljavanju stanovništva

Kako kreiramo aktivne politike zapošljavanja?

Tekst izvorno objavljen na portalu PolicyHub (28. 12. 2016. godine): https://goo.gl/kosiOl

Kontinuirano visoka stopa nezaposlenosti – naročito nezaposlenosti mladih – na tržištu rada predstavlja jedan od gorućih problema sa kojim se suočava bosanskohercegovačko društvo već dvije decenije. U posljednjih nekoliko godina, anketna stopa nezaposlenosti kretala se između 27% i 28%, sa blagim padom u 2016. godini. Stopa nezaposlenosti mladih je među najvišima u svijetu i duže vrijeme se kretala oko 60%, sa padom od oko 8 procentnih poena, tj. na 54,3%, u 2016. godini. Ipak, stope nezaposlenosti su i dalje više u odnosu na period prije svjetske finansijske krize iz 2008. godine[i].

Unatoč zabrinjavajućim indikatorima, dosadašnje politike na tržištu rada usmjerene ka smanjenju nezaposlenosti nisu imale značajnije efekte. U tom smislu, aktivne politike zapošljavanja – pod kojima prevashodno podrazumijevamo set mjera za unapređenje funkcionisanja tržišta rada usmjerenih ka nezaposlenima, kao što su podrška u pronalaženju posla (npr. kroz mjere karijernog savjetovanja i vođenja, individualne planove zapošljavanja i sl.), obuka, otvaranje radnih mjesta u javnom sektoru, poticaji zapošljavanju u privatnom sektoru te programi samozapošljavanja[ii] –  a koje bi, uz adekvatno vođenje obrazovnih i makroekonomskih politika, te stukturalne reforme, trebale biti okosnica vladinih mjera u suzbijanju nezaposlenosti i umanjenju disbalansa na tržištu rada, pokazale su brojne manjkavosti u dizajnu i implementaciji. Primjera radi, analize u ovoj oblasti ukazivale su na loše ciljanje aktivnih mjera, pri čemu su značajan udio učesnika činile mlade osobe sa visokim obrazovanjem koje inače imaju veće izglede za zaposlenje na tržištu rada[iii]. Nadalje, pokazalo se da najveći udio u aktivnim politikama zapošljavanja imaju subvencije za zapošljavanje, koje mogu amortizovati efekte ciklične nezaposlenosti ali je upitno u kojoj mjeri mogu adresirati strukturalne aspekte nezaposlenosti[iv].

Continue reading Kako kreiramo aktivne politike zapošljavanja?

Milioni u NVO nezanemariv dio ekonomije BiH

Tekst izvorno objavljen na portalu Media.ba (11. 5. 2016. godine): https://goo.gl/Ogrlqn

Ekspanzija nevladinih organizacija u drugoj polovini 20. stoljeća učinila je te organizacije ne samo bitnim agentom društveno-političke dinamike, nego i nevladin sektor nezanemarivim ekonomskim faktorom.

Povećani društveni i ekonomski značaj, ali i specifična ekonomska priroda nevladinih organizacija (privatna inicijativa neprofitnog karaktera usmjerena ka postizanju određenih društvenih ili interesnih ciljeva), ubrzo su pobudili akademski interes za ovu temu: o nevladinom sektoru se počelo misliti kao o “trećem sektoru” koji uglavnom djeluje u onim sferama u kojima “zakazuju” kako privatni, tako i javni sektor.Kada bi se danas, naprimjer, nevladin sektor različitih zemalja posmatrao kao zasebna država, bio bi, po veličini, šesnaesta ekonomija svijeta. Osim toga, nevladin sektor u mnogim zemljama ima značajno učešće u nacionalnoj ekonomiji. Ilustracije radi, procjenjuje se da u Sjedinjenim Američkim Državama egzistira oko milion i po nevladinih organizacija, koje zapošljavaju 11.4 miliona radnika (oko 10.2% ukupne radne snage) a svojom su ekonomskom aktivnošću u 2012. godini privredi zemlje doprinijele sa 878 milijardi dolara, čineći tako oko 5.4% bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Iako je u proteklim decenijama rastao interes za “ekonomiju nevladinog / neprofitnog sektora” ovo polje je, unatoč tome, ostalo nedovoljno istraženo, kako empirijski tako i teorijski. Slično je i u BiH te zemljama regiona – iako je u tranzicijskom periodu došlo do “ekplozije” nevladinih organizacija, pri čemu je nevladin sektor postao nezanemarivom društvenom činjenicom, provedena je tek nekolicina (uglavnom deskriptivnih) istraživanja u ovoj oblasti.

Continue reading Milioni u NVO nezanemariv dio ekonomije BiH